Lipidi (masnoće) u krvi

 

Poremećaji metabolizma lipida danas su relativno česta pojava, pri čemu su češći poremećaji vezani uz povećanje nego uz smanjenje koncentracije lipida

Jedan je od najučestalijih problema kako u medicini tako u svakodnevnom životu prekomjerna težina. Najčešće je posljedica nepravilne prehrane i nedovoljne fizičke aktivnosti, a može se javiti i kao posljedica nasljednih poremećaja u organizmu. Kao rezultat pretilosti javljaju se bolesti poput ateroskleroze i bolesti srca. Pretrage koje se danas koriste u dijagnostici tih bolesti su određivanje kolesterola, triglicerida i ukupnih lipida u krvi.
Najvažniji lipidi u plazmi su kolesterol, trigliceridi, fosfolipidi i slobodne masne kiseline, a u rutini se najčešće određuju samo kolesterol i trigliceridi.

Kolesterol/Holesterol u krvi

U krvi je kolesterol vezan za lipoproteine, najvećim dijelom u β-lipoproteinima, ali ga sadrže i drugi lipoproteini. Koncentracija kolesterola u serumu ovisna je o dobi i spolu te se s godinama povisuje tako da maksimum dostiže između 45. i 60. godine, a onda počinje opet lagano opadati.
Referentne vrijednosti razlikuju se ovisno o metodama koje se koriste za određivanje. Prema preporuci Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), gornja je granica 5,2 mmol/L.

Klinička vrijednost – Povišenu koncentraciju kolesterola u krvi (hiperkolesterolemija) nalazimo u početnoj fazi hepatitisa, opstruktivnom ikterusu (žutici zbog nemogućnosti otjecanja žuči), bubrežnim bolestima (lipoidnoj nefrozi, nefritisu), hipotireozi (smanjenoj funkciji štitne žlijezde) i dijabetesu (šećernoj bolesti). Kod šećerne bolesti povišena koncentracija posljedica je smanjena izlučivanja i prijelaza kolesterola u druge steroidne tvari. Sve su to slučajevi tzv. sekundarne hiperkolesterolemije, a kod primarne hiperkolesterolemije defekt je u samom metabolizmu kolesterola. Poznato je da postoji veza između hiperkolesterolemije i sve veće učestalosti koronarnih bolesti i infarkta miokarda te se sve više istražuju uzroci i mogućnosti liječenja. Zato treba općenito smanjiti unos hrane, tj. kalorija jer kolesterol nastaje i iz drugih izvora hrane koji sadrže acetate. Razlikujemo kolesterol iz HDL-lipoproteina koji nije štetan, suprotno kolesterolu iz LDL-lipoproteina, ima i protektivno djelovanje i štiti od koronarnih bolesti.

Hipokolesterolemija (smanjene vrijednosti kolesterola) je puno rjeđa i obično se javlja kod povećane funkcije štitne žlijezde, u teškim oštećenjima jetre, cirozi, teškim kroničnim hepatitisima i nekim malignim oboljenjima.

Trigliceridi

Trigliceridi koji hranom dospijevaju u tanko crijevo razlažu se u masne kiseline i glicerol koji se resorbira u stanicama crijevne sluznice. Takvi trigliceridi koji se dalje transportiraju u hilomikronima nazivaju se egzogeni (vanjski), a trigliceridi nastali u jetri i masnom tkivu nazivaju se endogeni (unutarnji). Povišene koncentracije triglicerida (hipertrigliceridemija) nalazimo kod šećerne bolesti, opstruktivne žutice, nefroze i smanjene funkcije štitnjače. Sve su to sekundarne hipertrigliceridemije, a primarne hipertrigliceridemije javljaju se u nekim tipovima poremećena metabolizma lipoproteina. Smanjena koncentracija triglicerida (hiptorigliceridemij) od manje je dijagnostičke vrijednosti i prilično je rijetka.

Lipoproteini

Lipidi u plazmi potječu dijelom iz hrane (egzogeni) ili su sintetizirani u organizmu (endogeni). Oni su gotovo netopivi u vodi i prenose se u tjelesnim tekućinama u obliku kompleksa s proteinima koje zovemo lipoproteini. Lipoproteini se sintetiziraju obično u jetri ili u crijevima, a nakon izlučivanja modificiraju ih razni enzimi.
Lipoproteini se dijele prema razlici u gustoći koja je odraz njihove veličine. Što u kompleksu ima više lipida, to je on veći i manja mu je gustoća. Razlikujemo četiri glavne vrste lipoproteina:

• hilomikroni – prenose egzogene lipide od probavnog sustava do svih stanica
• VLDL (lipoproteini vrlo male gustoće) – prenose endogene lipide iz jetre do stanica
• LDL (lipoproteini male gustoće) – nastaju iz VLDL-a i prenose kolesterol do stanica
• HDL (lipoproteini velike gustoće) – prenose kolesterol od stanica do jetre

Poremećaj metabolizma lipida

Poremećaji metabolizma lipida danas su relativno česta pojava. Pritom su češći poremećaji vezani uz povećanje nego uz smanjenje koncentracije lipida. Međutim, kako su lipidi u krvi vezani uz lipoproteine, ispravnije je upotrebljavati naziv hiperlipoproteinemije.
U serumu uzetom 12 sati nakon zadnjeg obroka hilomikrona nema jer se oni brzo razgrađuju. Ali kako se želudac poslije masnog obroka hrane sporo prazni te se još nekoliko sati vrši reasorpcija iz crijeva, serum može biti mliječno zamućen. Zato je važno da pacijent 12 sati prije uzimanja krvi ne jede.

Primarne hiperlipoproteinemije  – uzrok su poremećaja u metabolizmu lipoproteina i one su nasljedne. Danas je općenito prihvaćena klasifikacija, tj. podjela na tipove koju je dao Fredrickson. Prema njoj razlikujemo šest tipova hiperlipoproteinemija:

• Hiperlipoproteinemija tipa I – Smanjena je aktivnost enzima lipoprotein lipaze te je stoga produljeno poluvrijeme života hilomikrona. Serum je zato mliječno zamućen, a ako se ostavi preko noći u hladnjaku, izbistri se i na vrhu se skupi masan sloj. Kako hilomikroni sadrže egzogene trigliceride, njihova je koncentracija povišena, dok je koncentracija kolesterola normalna. Ovaj je tip rijedak, a javlja se u mlađim danima.

 

• Hiperlipoproteinemija tipa IIa – U serumu su povećani β-lipoproteini koji su nosioci kolesterola. Uzrok je tome poremećena razgradnja LDL-a. U tipu hiperlipoproteinemije IIb uz §-lipoproteine povećani su i pre-β-lipoproteini, pa zato uz kolesterol i endogeni trigliceridi.
• Hiperlipoproteinemija tipa III – Karakterizirana je pojavom atipične lipoproteinske frakcije koja se na elferogramu pojavljuje kao “široka beta” frakcija. Koncentracije kolesterola i triglicerida jako su povišene. Poremećaj je u enzimu lipoprotein lipazi pa se ne stvara normalno LDL.
• Hiperlipoproteinemija tipa IV – Jako su povećani trigliceridi, pa se frakcija ocrtava kao jaka pre-β zona. Ovaj je tip vrlo čest, a uzrok mu je pojačana sinteza VLDL-a u jetri.
• Hiperlipoproteinemija tipa V – Na elferogramu osim hilomikrona povišeni su i pre-β lipoproteini, koncentracija triglicerida u serumu je jako povišena dok je kolesterol samo umjereno povišen.

Tip I i V nalaze se obično i kod šećerne bolesti.

Sekundarne hiperlipoproteinemije – uzrokovane su drugim bolestima (hipotireoza, kolestaza, nefroza…).

Kako se pacijent treba pripremiti za vađenje krvi?

Slika lipida i lipoproteina u serumu je promjenjiva i na nju utječu mnogi čimbenici: hrana, pušenje, uzimanje alkohola, promjena položaja tijela i stresovi. Početno stanje i razvoj bolesti mogu se ocijeniti samo na osnovi analize uzoraka koji su vađeni pod standardnim uvjetima. Pacijent ne smije 12 sati prije vađenja krvi konzumirati hranu i alkohol. Također je poželjno da pacijent nije izložen stresnim situacijama jer to može dovesti do lažno sniženih vrijednosti.

Postoji li opasnost od izvođenja pretrage?

Ne postoji. Radi praćenja napredovanja bolesti ili učinka terapije, ako je potrebno, krv se može vaditi i nekoliko puta tijekom dana.

Treba li što poduzeti nakon pretrage?

Nakon vađenja krvi potrebno je pomoću čistog tampona vate ili gaze čvrsto pritisnuti mjesto uboda i tako držati oko 5 minuta, kako bi se zaustavilo naviranje krvi.

Koliko se čeka nalaz?

Nalaz se izdaje isti dan.