Rutinski pregled urina
U pojedinim bolestima se promjene očituju u izlučivanju većih ili manjih količina pojedinih sastojaka mokraće ili u pojavi abnormalnih tvari
Prvi i osnovni test za ispitivanje bubrežne funkcije je kvalitativni pregled urina. Za ocjenu bubrežne funkcije od značenja su: boja, miris i specifična težina urina; prisutnost bjelančevina, krvi, odnosno hemoglobina u urinu; izgled sedimenta urina.
Bubreg – Osnovna funkcija bubrega je uklanjane nepotrebnih i zadržavanje organizmu potrebnih tvari. Ultrafiltracijom u glomerulima stvara se tzv. primarna mokraća i to prelaskom vode i nisko-molekularnih spojeva koji se stvaraju tijekom metaboličkih procesa. Bubrezi također imaju određenu ulogu u, za život važnim, procesima kao što su:
- uklanjanje toksičnih tvari i otpadnih produkata metabolizma
- regulacija ravnoteže vode i soli, a time i održavanje osmotske ravnoteže između krvne tekućine i tkiva
- regulacija acidobazne ravnoteže.
Urin – Urin (mokraća) je tekućina kojom se iz organizma izlučuju otpadni produkti metabolizma i strane štetne tvari. Zdrav čovjek dnevno izlučuje oko 1-2 L urina, prosječno oko 1.5 L. Količina izlučenog urina (diureza) u pojedinim bolestima može jako varirati. Izlučivanje premalo urina (oligurija) javlja se npr. kod bubrežnih i srčanih bolesti. S druge strane, potpuna nemogućnost mokrenja i zadržavanje (retencija) urina, npr. zbog opstipacije mokraćnih putova, zove se anurija. Izlučivanje abnormalno velikih količina urina (poliurija) nalazi se obično u oboljelih od šećerne bolesti i to kod diabetes insipidusa.
U urinu se dnevno normalno izluči oko 60 g raznih krutih sastojaka, koji se mogu grubo podijeliti u tri skupine:
- anorganski i organski sastojci koji se normalno izlučuju u urinu
- tvari koje se samo prigodno izlučuju kod nekih fizioloških stanja: npr. laktoza se može pojaviti kod žena za vrijeme dojenja ili ketonska tijela kod osoba koje dulje vrijeme gladuju
- razni lijekovi i otrovi općenito su organizmu strane i štetne tvari i kao takvi se u obliku derivata i konjugiranih spojeva izlučuju iz organizma urinom.
Važno je spomenuti da sastav urina kod zdravih ljudi ovisi o mnogo faktora kao što su dob, prehrana, opskrbljenost organizma tekućinom, fizička aktivnost i razni vanjski faktori.
Rutinski pregled urina
Rutinski pregled urina je jedna od osnovnih laboratorijskih pretraga. Svaki takav pregled sastoji se od tri dijela:
- Opis fizikalnih i fizikalno-kemijskih karakteristika urina: izgled, boja, miris, reakcija i specifična težina. Urin zdravih ljudi obično je bistra i žute boje. Boja potječe od mokraćnog pigmenta, urokroma. Specifična težina urina ima širok raspon od 1.010-1.025, a ovisi o količini izlučenog urina. pH urina kreće se od slabo kiselog do slabo alkalnog (4.8-7.2).
- Kemijska pretraga. Tom pretragom ispituje se sadrži li urin spojeve kojih u zdravih osoba nema ili ih ima samo u tragovima, a rutinskim testovima se ne mogu dokazati. Najčešće kemijske analize su analize na bjelančevine, šećer, ketonska tijela, urobilinogen, bilirubin i nitrite.
- Pregled sedimenta urina tj. mikroskopski pregled taloga koji se dobije nakon što se urin centrifugira. Pregled sedimenta vrlo je važan dio rutinske kvalitativne pretrage urina, jer se na taj način može doći do važnih podataka koji iz kemijske analize nisu vidljivi. Sediment se sastoji od organiziranog i neorganiziranog dijela. Neorganizirani dio sadrži razne soli koje se pojavljuju u kristalnom ili amorfnom obliku, dok organizirani dio sadrži epitelne stanice (pločasti epitel), pojedinačne leukocite, mikroorganizme ili slučajne sastojke kao što su dlačice, zrnca škroba i kapljice masti. Patološki sediment obično se sastoji od raznih cilindara, eritrocita, leukocita, bakterija, parazita i njihovih jajašaca. Vrlo je važno da urin bude svjež, jer stajanjem organizirani elementi, cilindri i stanice brzo propadaju. Nalaz se obično izdaje u brojčanim vrijednostima npr. 5-7 leukocita u vidnom polju, polje prekriveno eritrocitima itd.
Dijagnostička vrijednost
Promjene normalnih metaboličkih procesa, patološke promjene u funkciji urogenitalnog sustava i jetre, razni endokrini poremećaji, cirkulatorne smetnje i druga patološka stanja izazivaju promjene u fizikalnim svojstvima i sastavu urina. U pojedinim bolestima se te promjene očituju u izlučivanju većih ili manjih količina pojedinih sastojaka urina ili u pojavi abnormalnih tvari tj. tvari koje se normalno ne nalaze u urinu ili se nalaze samo u tragovima. Upravo je zbog toga pretraga urina vrlo važna, kako za postavljanje dijagnoze tako i za praćenje tijeka bolesti i uspjeha terapije.
Kako pravilno sakupiti urin?
Ovisno o tipu pretraga koje se traže razlikujemo:
- a) Prvi jutarnji urin – Za rutinski pregled obično se uzima svježi jutarnji urin, najbolje prvi jutarnji. Sastav jutarnjeg urina najsličniji je prosječnom sastavu ukupnog 24-satnog urina. Sakupljeni urin treba što prije pregledati, a najkasnije 2 sata nakon što je prikupljen, jer se stajanjem zbog djelovanja mikroorganizama i oksidacijskih procesa na zraku mijenja izgled i sastav urina (boja, miris, pH, izgled sedimenta).
b) 24-satni urin – Naročito pažljivo treba sakupljati urin za kvantitativne pretrage (natrij, bjelančevine, kreatinin) jer se određuje koliko se neke tvari izluči u 24-satnoj količini urina. Na primjer, bolesnik isprazni mjehur u 7 sati ujutro i taj se urin odbaci. Sav ostali urin tijekom dana i eventualno noći sakupi se u bocu i tome se još doda prvi jutarnji drugog dana u sedam sati. Ukupnoj količini urina izmjeri se volumen i za određivanje se uzme određeni dio. Da bi se spriječilo djelovanje mikroorganizama, sakupljenu mokraću treba držati na hladnom mjestu ili joj dodati neko sredstvo za konzerviranje.
Koliko se čeka nalaz?
Nalaz urina se izdaje isti dan, kao i većina analiza iz 24-satnog urina.
Alisa Jovanović,
Voditeljica laboratorija
